Narodni odbor Opštine Zrenjanin je na svojoj sednici od 23.06.1961.godine, doneo Odluku o osnivanju Zavoda za urbanizam sa zadatkom obavljanja svih stručnih poslova iz oblasti urbanizma za grad Zrenjanin.
Svoju delatnost Zavod je obavljao prvenstveno za područje grada i opštine Zrenjanin iz oblasti urbanizma i izrade investiciono-tehničke dokumentacije, a poslovi su obavljani i za šire regionalno područje (Opštine: Opovo, Nova Crnja, Žitište, Novi Bečej i Novi Kneževac).
Tokov više od pola veka postojanja Zavod za urbanizam je prolazio kroz razne integracije i transformacije i 01.07.1992.godine zajedno sa Fondom građevinskog zemljišta, formirali su Javno preduzeće »Direkcija za izgradnju i uređenje grada Zrenjanina« Zrenjanin.
Unutar »Direkcije za izgradnju i uređenje grada Zrenjanina«, Odeljenje prostornog i urbanističkog planiranja bavi se:
– izradom prostornih planova,
– izradom urbanističkih planova,
– izradom urbanističkih projekata,
– izradom projekata parcelacije i preparcelacije,
– izradom izveštaja o strateškoj procene uticaja na živonu sredinu,
– izradom informacija o lokaciji,
– izradom pravila građenja i pribavljanjem uslova za priključenje na saobraćajnu, komunalnu i drugu infrastrukturu radi izdavanja lokacijske dozvole
– izradom analiza, studija i drugih dokumenata u okviru pripremnih radova za planiranje i uređenje prostora,
– izradom dokumenata sa podacima iz informacionog sistema o prostoru, izradom elaborata o uređenju javnih površina,
– davanju stručnog mišljenja organima gradske uprave, mesnim zajednicama, javnim preduzećima, osnovnom sudu, Republičkom geodetskom zavodu, pravnim i fizičkim licima.
Zrenjanin je grad sa dugom urbanističkom tradicijom, više od 50 godina.
Prvi urbanistički plan koji je donet za grad Zrenjanin je Direktivni urbanistički plan koji je usvojio NO grada Zrenjanina na sednici održanoj 16.04.1959.godine. Direktivni urbanistički plan« grada Zrenjanina, je bio prvi dokument posle II svetskog rata, kojim su se regulisali odnosi u prostoru grada između građana i širih gradskih interesa.
Pored „Direktivnog urbanističkog plana“ grada Zrenjanina uređeno je „pet generacija“ Generalnih planova Zrenjanina.
Svaki od ovih planova je imao svoj osnovni moto:
Plan iz 1959.godine je bio “autorski plan”, koji se oslanjao na ideološki predložak brzih i burnih promena u svim sferama, pa je takav odnos imao i prema zatečenim gradskim matricama i vrednostima i podrazumevao je “drastičnu rekonstrukciju” gradskog tkiva uključivši rušenje i značajanog fonda kulturno-istorijskog nasleđa.
Plan iz 1971.godine je promovisao “Grad u gradu”, gde bi se nove strukture nadovezivale na stare, uz jednu normalnu koegzistenciju zatečenog nasleđa i planiranog. “Grad u gradu” je bio shvaćen kao jedna prostorno-vremenska celina višeg nivoa urbaniteta u smislu jedne etape u viševekovnom graditeljskom kontinuitetu.
Plan iz 1981.godine stavio je u prvi plan “umereni rast” kao limitirajući faktor, koji proizilazi iz prirodnih uslova gradske teritorije ograničene prirodnim granicama, kao i mogućeg demografskog i privrednog razvoja.
Plan iz 1999.god oslanja se na sintagmu “održivi razvoj”, koji zahteva konstituisanje novog pristupa planiranju, a naročito realizaciji. On je razvojni dokument, koji podrazumeva dalja istraživanja optimalizacije odnosa svih faktora u prostoru.
Generalni plan iz 2008.god. je plan prostornog uređenja koji je utemeljen na načelima održivog razvoja i optimalnog korišćenja prostora. To je plan „nove generacije“ gde su odbačeni tradicionalni pristupi planiranja, uz veću fleksibilnost i uvažavanje inicijative investitora, predstavlja opredeljenja trenutka u kome je nastao, a zasniva se na koncepciji razvoja grada Zrenjanina kao modernog evropskog grada sa dinamičnim privrednim razvojem i „otvoren“ prema okruženju.